
Osmeh i orasi…
Tražili smo neko parče Srbije skriveno u planinama i tako pronašli domaćinstvo Koturović. Ušuškano je između Ivanjice i manastira Studenica, na visini od oko 1000m nadmorske visine.
Ja obožavam planine, prelepe poglede i predele na kakve nismo navikli u našoj ravnici, ali mi uvek nekako nije svejedno zbog puta do tog nekog odredišta. Iako je glavni put jako lepo sređen i nov, putić koji vodi do samog domaćinstva će vas, ako ste kao ja, možda na trenutak uplašiti, ali samo dok se ne popnete. Onda ćete shvatiti da i nije tako strašno i da je više nego vredelo!

Kada smo se popeli, dočekala su nas nasmejana lica divne mlade žene Marije i jednog preslatkog dečaka Danila. Tu su bili i drugi dečak Đorđe, kao i starije “gazde” Radojica i Andrijana.

Dočekali su nas sa slatkim, kafom, domaćom rakijom, upoznali nas, uputili na okolinu i poželeli dobrodošlicu. Tada su nam rekli da kod njih možemo pojesti i svaki obrok po dogovoru, uz doplatu, ili pak pojesti nešto svoje ili jesti negde drugo. Tako smo dogovorili jedan brzinski ručak i posle njega smo definitivno bili kupljeni! 😁 Na prvu loptu pomislila sam da li će spremiti dovoljno koliko možemo da pojedemo (sada se našem ješnom timu pridružila i ješna Selena, koja ponekad pojede koliko i mi 🙈), ali kada je domaćica iznela hranu pred nas bila sam sigurna da ne možemo pojesti sve i tako je i bilo! Dobili smo domaće kobasice, divan pečeni krompir, paradajz i krastavce iz njihove bašte i sir i kajmak dobijen od mleka njihovih krava.



Dok se ručak spremao, Selena se igrala sa dečacima na igralištu u dvorištu, raspakovali smo, oduševljavali pogledom, oduševljavali divnim čistim apartmanom u drvetu…

Nakon ručka smo otišli na brdo iznad. Tek to je priča za sebe! Velika drvena ljuljaška na vrhu, dok pogled puca na sve strane! Brda, šume, plavo nebo, svež vazduh! Tu smo proveli oba naša popodneva, Selena je uživala ljuljajući se, trčkarajući i igrajući se sa kucom Medom koji je pratio u stopu! Zbog njega je prvi put rekla “meda”! 🥰

U povratku ka smeštaju, pozdravila nas je komšinica iz kuće pored i pozvala Selenu da vidi životinje, a nas na kafu! Pošto je Selena uživala sa životinjama, hranila patke i mazila macu, seli smo da popijemo kafu i upoznamo komšinicu – vitalnu baku koja sama brine o životinjama, svom cveću, koje kaže jako voli, i malinama! Dok smo ispijali kafu, stigao je auto (a tu je, verujte mi, jako čudno videti auto 😁), iz kojeg je izašlo nekoliko mladića. Odmah su nas pozdravili, jedan od njih bio je naš “gazda” Raško. Ispostavilo se da su došli da pomognu oko pečenja rakije, pa su nas i tu pozvali. Isprva je samo Nenad otišao, a ja sam pazila na Selenu, ali onda smo im se i mi pridružile. Nisam bila sigurna da li možda imaju neka pravila u vezi žena oko kazana 😂, ali kad smo sele sa njima za sto i mene su ponudili rakijom, pričali sa Selenom, nudili je hranom… Svakako divni ljudi, upoznali smo se, pričali, jeli i smejali se… Bili su oduševljeni nama i time što smo tako opušteni sa Selenom, puštamo je da se uprlja i igra sa životinjama, a mi smo se još više oduševili njima, njihovim karakterom i gostoprimstvom!
Prepuni utisaka, otišli smo na večeru, pohovane paprike, i nakon toga umorni otišli na spavanje.
Sutradan smo na brzinu obišli jako lepu Ivanjicu, pili kafu na terasi ispod koje protiče Moravica, zatim obišli manastir Studenicu. Prelep veliki manastir, okružen brdima. Na povratku smo stali u restoran da pojedemo svežu pastrmku. Iako nisam neki ljubitelj ribe, ova me je oduševila, pa vam iskreno preporučujemo restoran —


Mesto na kome se nalazi domaćinstvo Koturović je pravi malo raj za ljubitelje prirode i životinja. Pored kuca Mede, Tobija i Sare, upoznaćete ponija, piliće, macu, patke, koke, nedaleko od njega su i krave, prasići i ovce…




Na svakom koraku su divni natpisi i citati kao što su ovi:

Kada krenete možete kupiti njihovo slatko, sir i kajmak.
Jedan od natpisa je “Dolazite kao gost, odlazite kao prijatelj” i to je prava istina ovog mesta!
Tekst preuzet sa sajta: https://www.osmehiorasi.com